Žumberak u Zagrebu...
Atletski klub Žumberak bavi se prvenstveno dugoprugaškim i cestovnim trčanjem. Prioritetna su nam natjecanja u Hrvatskom cestovnom kupu, ali i na stazi, uglavnom na dužim prugama. U više od 25 godina svoga postojanja klub je više puta osvajao ekipna i pojedinačna prvenstva u maratonu i polumaratonu te čak 15 godina bio prvi u cestovnom kupu u muškoj kategoriji.
Kroz klub su prošli, ili su još uvijek aktivni, mnogi atletičari koji su ostavili značajnog traga u hrvatskoj atletici. Drago Paripović još uvijek je aktualni nositelj hrvatskog rekorda u maratonu i polumaratonu. Mia Pamuković, Lada Tedeschi Fiorio, Ines Mahovlić, Zdravko Krišto, Tihomir Mrkojević, Zoran Jozić i mnogi drugi i danas su aktivni, a iza sebe nose značajne rezultate i medalje s raznih velikih natjecanja. Radujemo se što se i dalje pojavljuju nove buduće atletske nade.
Glavno mjesto treninga je u Zagrebu gdje živi najveći dio naših članova, ali i u drugim mjestima gdje borave naši članovi. Treninge održavamo pojedinačno, ali i grupno, uglavnom na Savskom nasipu kroz našu školu trčanja. Naši treneri Drago Paripović, Zoran Jozić, Ines Mahovlić i Robert Španić su i sami nositelji izvrsnih atletskih rezultata.
Ono što nas krasi je prijateljstvo i spremnost na pomoć i podršku jedni drugima, a član kluba može postati svatko tko želi napredak, bolje rezultate i dijeljenje entuzijazma za trčanje.
Naši foteljaši
Kakva bi to bila organizacija bez uprave?!
POVIJEST KLUBA
Atletski klub "Žumberak" osnovan je 1997. godine. Nesumnjivo je od svog postanka do danas dao svoj doprinos razvoju hrvatske atletike i cestovnog trčanja te svakako doprinijeo stasanju mnogih naših izvrsnih dugoprugaša i maratonaca. AK Žumberak stoga zaslužuje i ovaj osvrt na povijest nastanka i razvoja kluba. Povijest našeg kluba je i dio povijesti Hrvatskog cestovnog trčanja. Osnivanje kluba Atletski klub Žumberak jedan je od prvih klubova u Hrvatskoj koji se bavi prvenstveno cestovnim trčanjem. No vratimo se malo i ispred vremena registracije kluba. Godine 1995. u Rimu se održavaju Prve Svjetske Vojne igre na kojima nastupa jedan dio naših atletičara koji su tada bili članovi hrvatske vojske, a i dio njih koji su samo za ove svrhe bili mobilizirani. Maratonsku ekipu tamo činili su naši tada izvrsni maratonci Paripović, Gavranović, Lončarević i Smičiklas. Treba spomenuti i nastupe na 10 000 m našeg Černića i na 5000 m Roberta Španića i Siniše Kovača. Namjerno spominjemo baš ovu skupinu jer su svi oni u određeno vrijeme bili članovi ovog kluba. Godine 1996. grupa entuzijasta sa Žumberka u organizaciji D. Badovinca, Žamarije, M. Radića odlučila je organizirati "1. Žumberački maraton" od sela Radatovići do Sošica na stazi od 15,6 km. Nastupilo je tada 28 dugoprugaša, a pobjede su odnijeli Robert Dragan, Konjik i Jambrec. Bio je to značajan događaj za Sošice, najveće selo Žumberačke općine koje broji manje od 200 stanovnika, a i za ovaj kraj koji je koju godinu kasnije postao i Zagrebu najbližim parkom prirode nakon Medvednice. Već tada se na prijedlog Badovinca okuplja članstvo AK Žumberka, a među prvim članovima bili su klupski trener Damir Černić, Danijela Černić, Josip Lončarević, Elvir Rakipović, Iža Marijan i Mirela, Dunja Kravos, Zmazek Jože, Konjik, Radić Predrag, Ivan Stanić i Boris Smičiklas. Predsjednik kluba postaje Janko Radić, tadašnji direktor Farmacije.
2020. – 2024. NOVA SNAGA
2020. godinu pokrećemo novi projekt. Mnogi drugi klubovi i udruge već duže vrijeme imaju svoje škole trčanja. Ideja za našu školu došla je od Zorna Jozića, našeg Josketa, koji već ima svoju grupu s kojom trenira.
Kao i svi počeci tako je i naš bio s grupom od desetak polaznika da bi u veoma kratkom vremenu stvorili razred s 40-tak učenika i nekoliko trenera. Bila je to odlična zamisao, Joske koji je već za klub dao toliko dobrih rezultata, Ines još uvijek aktivna i u hrvatskom vrhu, Barbara nekadašnja reprezentativka u alpskom skijanju a sada zaljubljenica u trčanje, Robi juniorski rekorder Hrvatske na 1000 m i naša legenda Parip, hrvatski rekorder u maratonu. Svatko je našao svoje mjesto u nekoj od ovih priča.
Naši polaznici dolazili su iz svojih ureda, iz škola, IT sektora, privatnih poslova i veoma se brzo zaljubili u trčanje i ekipu s kojom su osim treninga slavili rođendane, organizirali partye i odlaske na zajedničke pripreme u vrijeme svojih godišnjih odmora.
Većina nikada nije trčala i na starije članove kluba gledali su s određenim poštovanjem. Oni su školarci a drugi članovi kluba su atletičari.
Koliko se brzo situacija promijenila najbolje će prikazati naša statistika. 2020. u vrijeme kada se škola tek stvarala imali smo samo dvije djevojke među top 50 na tablicama HAS-a u polumaratonu. 2022. čak 8 djevojaka među 50 najboljih u Hrvatskoj. Te godine niti jedan drugi klub nije imao toliki broj članica na listi top 50.
Dario i Sven zajedno su s trenerom Jozićem trčali svoj prvi maraton u Chicagu i našli se među najboljim hrvatskim rezultatima za tu godinu. Joske je u svojoj 52 godini ujedno napravio i svoj osobni rekord u maratonu. Zanimljivo je koliko su članovi škole i kluba motivirali jedni druge.
Eto to je naša priča o školi koja traje i razvija se u dobrom smjeru.
Ali da iznesemo i druge detalje koji su značajni za našu povijest i statistiku. Već smo pričali o odličnoj muškoj ekipi koja je dominirala od 2000 – 2010. Mislim da već sada možemo pričati o našim curama koje upravo dominiraju na dugim prugama. Nikada klub nije imao više od jedne djevojke koja je mogla trčati polumaraton ispod 1:30. U posljednje tri godine 6 naših djevojaka trčalo je polumaraton ispod 1:30. Među njima i naša školarka Natalija Zrile.
A ponosni smo kada nam u klubu dođu mlađi trkači. Antonio Đurčević pristupio je te 2020. Iako je već individualno nastupio na cesti na 10.000 m i polumaratonu mi smo mu prvi atletski klub i radosno gledamo kako su njegovi rezultati na 10 km i polumaratonu iz godine u godinu sve bolji. Prošle godine kao član vojne reprezentacije nastupio je na svjetskom vojnom prvenstvu u polumaratonu i s vremenom 1:11:32 zauzeo izvrsni plasman a s 32:21 na 10 km bio drugi na noćnom ceneru među gotovo 2000 trkača.
Ponosni smo i na Domagoja Vukovića koji je prije samo 3 godine pobijedio na Savskom nasipu na 5 km s vremenom 24 minute i nakon toga se raspitivao za neki klub gdje bi mogao trenirati. Sretni što je organizator Neven predložio baš nas. Domagoj uz svog trenera Robija danas trči 5 km za 16 minuta a prošle godine s osvojenim 2. Mjestom ukupno na PH u krosu postao i član Hrvatske reprezentacije i tako smo prvi puta imali predstavnika u reprezentaciji na Balkanskom prvenstvu u Bugarskoj.
Treba spomenuti i mladu Anu Antolić, našu časnicu koja nas zastupa na mnogim međunarodnim vojnim susretima a prošlu je godinu završila s trećim najboljim klupskim vremenom u polumaratonu.
Ovu priču ne možemo završiti a da se ne dotaknemo i početka 2024. godine u kojoj ovo pišemo i spomenemo jedan prevrijedan trojac iz Splita. Naši novi članovi Ivan Gale, Mario Kalpić i Ivo Katušič koji su naši članovi od nove godine nastupili su u Slavonskom brodu na ekipnom prvenstvu Hrvatske na 50 km. Prvi puta u našoj povijesti imali smo ekipu i za ovo ultraško natjecanje i već prvi puta osvojili pehar za treće mjesto ekipno.
Još bi mogli hvaliti naše članove ali ovo je samo kratka povijest svemira pa ćemo nešto ostaviti za drugi put.
A da nismo samo trčali već i organizirali govori podatak da ove 2024. Održavamo 28. po redu Žumberačku utrku. Utrka koja okuplja sve veći broj sudionika, posebno djece. Dolaze nam i prijatelji iz Centra za autizam s kojima održavamo veoma prisne odnose. Prošlog ljeta smo ih redovito posjećivali, jednom tjedno, i provodili vrijeme u šetnji sa štićenicima na stalnom boravku. Skupljali smo i tenisice za AYT udrugu koja brine o migrantima. Pomagali smo jedni drugima kada je to bilo potrebno.
Klub uspješno ide dalje, volimo dobre rezultate a još više naše zajedništvo i prijateljstvo bez čega drugo nema smisla.
Navodimo tablice sezone iz HAS-ove statistike. Samo neke discipline i bruto vremenima s naših natjecanja:
Godine prolaze
1997. - 1998.
Na nekoliko uličnih utrka 1997. i 1998., kojih tada nije bilo previše, prvi put se pojavljuje skupina gore navedenih trkača koji nastupaju pod imenom Žumberka. Tada se na natjecanja išlo ležerno i prvenstvena želja je bila uz dobro otrčanu utrku sresti svoje prijatelje i poznanike iz drugih gradova koji su dijelili zajednička ljubav prema atletici. Jedino tada vidljivo natjecanje bilo je u tome tko će bolje počastiti i svoje i članove drugih klubova na utrkama ili putovanjima. Dovoljno je za primjer navesti nastup na Bečkom maratonu 1996. kada je Molnar, tada predsjednik Croatia Maratona - Pakračka poljana, organizirao autobus za svojih 10-tak članova, a onda je naravno ostatak mjesta besplatno podijelio svim ostalim trkačima koji su tada imali želju otputovati u Beč, i naravno tamo u jednom od ljepših bečkih restorana počastio sve goste obilnom večerom.
Godine 1998. osniva se i CRO-CUP, naš prvi kup koji je uveo i natjecanje među klubovima, a u kojem su bile obuhvaćene cestovne utrke. Tu prvu godinu završavamo s 1. mjestom u ženskoj kategoriji i 3. mjestom u muškoj kategoriji. Uz Veteran, Poljanu i Varaždinsku banku u sjevernoj regiji pojavio se još jedan izvrstan klub Žumberak. Od tada pa sve do danas ženska ekipa Žumberka zadržala je prvo mjesto u ovom kupu. Atletičari sve ostale godine, osim 2001., također završavaju na pobjedničkom postolju.
Klub je nastavio s tradicijom održavanja Žumberačke utrke, a na krajnjem istoku zemlje organizira polumaraton u mjestu Batina kojeg je provodio nekoliko godina.
1999. - 2002. godine dominacije naših atletičarki
Ovo su zaista bile godine dominacije naših atletičarki, ali krenimo ispočetka.
Godine 1999. pojavile su se dvije djevojke, 23-godišnja Marija Trošić i 30-godišnja Dunja Kravos. Bilo ih je posvuda. I na našim cestovnim trkama i nastupu u sklopu maratona na 2. Svjetskim Vojnim Igrama. No uz njih bio je tu i cijeli niz kvalitetnih atletičarki kao što su Patricija Gluščić i Mirjana Kovačić, Iže Mirela, Danijela Černić, Ružica Paradiš i dr.
O njihovom uspjehu najbolje govori tablica 10 najuspješnijih maratonaca u 1999. među kojima je čak 5 naših članica. Iduću godinu je članicom Žumberka postala i Marija Paulus.
Godine 2001. na listi najboljih maratonki HAS-a za tu godinu drugo i treće mjesto zauzimaju Dunja Kravos i Marija Paulus. Na 10 000m Dunja je treća u državi, a Marija 4. u polumaratonu.Na prvenstvu države u maratonu Marija i Dunja zauzimaju 1. i 3. mjesto.
1999. u Zagrebu se održavaju 2. Svjetske vojne igre i opet se dio naših atletičara priprema za nastup. Veliki dio godine provodimo na pripremama u Makarskoj. Na pojedinačnom prvenstvu države u maratonu koji se te godine održao na otoku Ugljanu drugo mjesto iza Prešnjaka
Za nastup na 2. Svjetskim Vojnim igrama 1999. u Zagrebu dio naših atletičara pripremao se veći dio godine u Makarskoj. Na pojedinačnom prvenstvu države u maratonu koji se te godine održao na otoku Ugljanu drugo mjesto iza Prešnjaka zauzima Lončarević s vremenom 2:41:00. Čolić također osvaja drugo mjesto na Zagrebačkom maratonu s 2:42:04. Smičiklas nastupa na vojnom prvenstvu u maratonu u švicarskom Bielu i s 2:49:95 najbolje je plasirani član ekipe.
Legendarna je utrka dvoje maratonaca koji su također u Bielu nastupali u vojnoj patroli na 100km naših časnika Zmazeka i Rakipovića. Oni su u četvrtom nastupu hrvatske patrole napokon i uspjeli završiti utrku zajedničkim ulaskom u cilj kako je propisano i s vremenom od 9 sati i 48 minuta postavili su hrvatski vojni rekord.
Te godine dio naših trkača sudjeluje i na Utrci Nacionalnih Parkova trčeći štafetno od Kopačkog rita do Mljeta u dužini od 1500 km. Izvrsni su bili nastupi naših članova i idućih godina. Svakako su značajni i uspjesi Stanića, Černića, Iže i drugih
2001. na listi najboljih maratonki HAS-a za tu godinu drugo i treće mjesto zauzimaju Dunja i Marija Paulus. Na 10000m Dunja također 3. u državi a Marija 4. u polumaratonu Iza Tijane Pavičić, Lidije Rajčić i Slavice Brčić slijede Dunja na 4. mj. Marija Paulus 6.mj. Mirela Iža 8.mj. i Mirjana Kovačić 9.mj.
Na prvenstvu države u maratonu Marija i Dunja zauzimaju 1. i 3. mjesto.
2003.- 2008. (POČETAK CESTOVNOG REEBOK KUPA)
Broj trkača i atletskih klubova u Hrvatskoj dosegao je već onu značajnu brojku koja je počela privlačiti i druge sponzore zainteresirane za formiranje novog kupa koji je obuhvaćao sve atletičare koji su se pojavili barem na jednoj utrci. Tako je nastao i Reebok cestovni kup koji pod izmijenjenim nazivima traje i danas, noseći od početka 2009. naziv "New Balance cestovni kup". Kup u kojem se boduje odvojeno muška i ženska ekipa, a uspjesi obje ekipe čine i ukupnog pobjednika.
To je i vrijeme kada AK Žumberak privlači sve više novih članova koji stvaraju široku bazu dobrih trkača koji su u ovom klubu upravo i stasali. Idućih godina se i pokazalo da je upravo ta široka baza doprinijela zadržavanju čelnih mjesta u našim kupovima.
Naš ženski tim doživljavao je i neznatne promijene - Marija Trošić otišla je dalje prolazeći kroz druge zagrebačke klubove, a Dunja se udala za klupskog kolegu Zdravka Krištu i danas je majka četvoro djece. Klubom su sve više dominirali novi trkači koji su polako, ali sigurno, uz vodstvo trenera Jožefa Zmazeka kretali prema sve boljim rezultatima.
Drago nam je što su tako upravo u našim redovima stasali i budući izvrsni maratonci poput Hrvoja Kovača koji je nastupio na svom prvom maratonu u Zagrebu 2003. godine s vremenom 2:58:35, a samo godinu kasnije na prvenstvu države na Zagrebačkom maratonu otrčao svoj još uvijek najbolji maraton za 2:34:02. Iako dvije godine kasnije napušta naš klub, ponosni smo da je svoj početak i najbolje rezultate postigao upravo kod nas. Hendrik Bottger van konkurencije 2004. trči Zagrebački maraton s vremenom 2:31.
Rezultati prvenstva države u maratonu iz 2003. i 2004. veoma slikovito govore o novim licima u klubu, poput mladog Klobučarića, Bijelića, Kralja te onih nešto starijih Mrkojevića, Krajinovića, Jagatića, Rakonce, Fajdetića, i dr.
Naš Ivan Stanić počinje svoj niz od pet drugih mjesta na pojedinačnim prvenstvima Hrvatske u maratonu, a nažalost niti jednom na pobjedničkom postolju.
Uskoro gotovo da i nema natjecanja bez nazočnosti članova Žumberka. U Krašiću upoznajemo dvoje mladih ljudi iz Austrije Hendrika Bottgera i Anju Zechner koji postaju jedni od naših najboljih članova. Koliko su oni prijateljstvo gajili prema našem klubu, njegovim članovima, a i našoj zemlji govori i podatak da se 2007. Hendrik čak i doselio u Hrvatsku radeći u jednoj čakovečkoj školi.
Tu 2003. završavamo kao prvom godinom cestovnog kupa s 2. mjestom ekipno u muškoj i ženskoj kategoriji i 1. mjestom ukupno. To je ujedno i
razdoblje jačeg uspona atletičara koje su sve ostale godine zadržali vodeće mjesto zahvaljujući prvenstveno velikom broju kvalitetnih dugoprugaša.
Duge i super duge pruge svakako su obilježile razdoblje koje dolazi.
Ivan Stanić najbolje je plasirani hrvatski trkač 2005. godine na supermaratonu Zagreb - Čazma u dužini od 63 km. Na prvenstvu države u maratonu osvaja drugo mjesto. Hrvoje Kovač iste godine završava Zagrebački maraton kao najuspješniji Hrvat. Izvrsne rezultate su kasnije na ovoj dugoj utrci od Zagreba do Čazme postigli i Lovrec i Tome Krajinović koji je 2008. godine završio kao četvrtoplasirani hrvatski trkač.
2006. godina jedna je od najuspješnijih i konačno pokazatelj dobrog rada naše muške ekipe. Te godine na ekipnom prvenstvu države u maratonu na Plitvicama osvajamo prvo mjesto s ekipom koju su tada činili Stanić, Klobučarić, Valenteković i Kralj koji je sa svojih 2:58:33 na Plitvicama istrčao prvi maraton u životu.
Iste godine u žestokoj konkurenciji pobjeđujemo i na ekipnom prvenstvu države u polumaratonu u Osijeku (Stanić, Krišto Z., Klobučarić i Mrkojević). Pojavljujemo se i na ekipnom prvenstvu države u planinskom trčanju na Ivančici (Bijelić, Stanić Španić, Mrkojević), gdje u disciplini koju baš i ne vodimo kao našu klupsku osvajamo drugo mjesto.
Čak tri naša trkača Stanić, Krišto i Hendrik te godine trče polumaraton za sat i 13 minuta. Pobjeđujemo na gotovo svim utrkama cestovnog Reebok kupa.
Od žena svakako dominantnu ulogu i po svojim rezultatima i brojem nastupa te motivirajućem karakteru zauzima naša najstarija članica Ivanka Krofl koja 2005. sa svojih 47 godina trči polumaraton u Rijeci za sat i 35 minuta. Uz njen doprinos i naravno sudjelovanje naših izvrsnih cura Višnje Poljak i Gordane Novački, 2007. osvajaju drugo mjesto na ekipnom prvenstvu države u polumaratonu, a sezonu završavaju s drugim mjestom u kupu.
2008. - PET GODINA DOMINACIJE ATLETIČARA U CESTOVNOM KUPU
Godina iza nas obilježena i po odlasku nekoliko izvrsnih atletičara, ne zbog neslaganja sa klubom, već rekli bismo životnih okolnosti u kojima su se našli. Krišto Z. više se posvećuje svom poslu i svojih četvoro djece, Hendrik se vraća u Austriju u potrazi za novim poslom, Stanić po svojoj želji želi završetak karijere provesti u svom istarskom klubu Puli, a bilo je tu i povreda koje su mnoge na neko vrijeme spriječile od daljnjeg natjecanja. Pa ipak i u ovim okolnostima i u razdoblju koje je svih ovih prethodnih godina omogućilo i našoj "drugoj ekipi" sazrijevanje, bilo je dovoljno za još jedan završetak sezone na vodećem mjestu Cestovnog kupa u muškoj kategoriji. S time smo završili niz od 5 uzastopnih pobjeda u cestovnom kupu (od šest godina koliko se taj kup održava). Najbolji pregled rezultata cestovnog kupa vidi se na tablici.
Ali ta 2008. bila je karakteristična i po mnogo drugih sportskih uspjeha, od već spomenutog drugog mjesta Tome Krajinovića na utrci Zagreb - Čazma, pobjedom Lovreca na Sljemenskom maratonu i drugim mjestom na prvenstvu države u olimpijskom triatlonu u Poreču, pobjedom Tissauera na "Vojnom prvenstvu u krosu" u Gašincima, Mije Jagatića na natjecanju za najbržeg poštara, Bijelića i Klobučarića koji su izborili mjesto u reprezentaciji Hrvatske u orijentacijskom trčanju, Marine Jukić za drugo mjesto u krosu na bankarskim igrama, sudjelovanje Španića i Tissauera na vojnim prvenstvima u Sarajevu, Ohridu i Italiji, našeg Erika Breca na Europskom prvenstvu u veslanju u Poljskoj i dr.
Posebno je zanimljiv naš posljednje spomenuti "sportaš", moramo ga baš tako nazvati jer je on prvenstveno veslač koji se čak i kandidirao za Olimpijske igre u Pekingu, a koji je još prošle godine odlučio otrčati Zagrebački maraton. S treninzima koji su trajali oko 40 dana istrčao ga je i to za manje od 3 sata što je inače nedostižna želja većine naših maratonaca. A to je ponovio i ove godine, 2:57:52. Naravno u trkačkom svijetu gotovo nitko ne zna tko je Erik jer on nije atletičar - on je veslač, a maraton mu je samo malo razbio veslačku monotoniju.
U Sinju su ove godine naši dečki izborili drugo mjesto na ekipnom prvenstvu u polumaratonu (Tissauer, Španić, Mrkojević, Jagatić). Bili su veoma blizu Sljemenu koji je pojačan s mnogo dobrih trkača pristiglih iz Mladosti i Veterana ove godine imao svoj dan. Sezona je na kraju ipak bila naša.
Svemu ovome treba dodati i to da je AK Žumberak bio jedini hrvatski klub koji je u protekle dvije godine nastupio na svim natjecanjima cestovnog kupa bez obzira gdje su se održavala, te da godišnje sudjeluje u većem ili manjem broju na više od 50 natjecanja u Hrvatskoj i van nje.
A naš se klub više ne zadovoljava samo seniorskom atletikom. Njegove su težnje sve više usmjerene na rad s djecom i željom da svoje bogato iskustvo prenesemo na najmlađe te da na natjecanja odlazimo zajedno,stari i mladi. Ove godine smo tako uz našu rujansku tradiciju održavanja dječje utrke na Žumberku u suradnji s New Balanceom zajednički organizirali dječji kros u Zagrebu povodom dana zagrebačke Dubrave. A odaziv je bio velik, sudjelovale su sve škole Dubrave i izborile poredak u pojedinačnom i ekipnom poretku. Nadamo se da će to biti i jedna od budućih tradicija.
Održana je i 13. po redu Žumberačka utrka gdje je ove godine među 123 trkača koliko ih je nastupilo u Sošicama bilo i 15 stranaca od čega čak 8 mađarskih atletičara.
I na kraju ove povijesti spomenimo da je ova 2008. godina zabilježena i po dolasku novih članova koji su znatno ojačali naš klub, od veoma dobre Nikoline Škaron-Jakobović i Nevie Leljak (svoj prvi polumaraton trčale su u Varaždinu i to u izvrsnom vremenu), od Martina Sekušaka koji se sa svojih 19 godina prvi puta pojavio na jednoj cestovnoj utrci i to upravo na našem Žumberku, pa do iskusnijeg i puno poznatijeg Siniše Kovača. I naravno ono sa čime smo posebno ponosni je dolazak u naš klub atletske legende, vlasnika još uvijek važećeg 20 godina starog rekorda Hrvatske u maratonu 2:17:05, Drage Paripovića. Čovjeka rođenog još 1959. godine koji je u prethodnoj 2007. godini bio drugi na listi najboljih rezultata za tu godinu u polumaratonu. A sada uz njega za naš klub trči i njegov sin Nikola.
Ovo je bilo ukratko o prvih dvanaest godina Atletskog Kluba Žumberak, a za budućnost kluba očekujemo da će biti još bogatija i uzbudljivija.
2009. – 2015. USPJEŠNI NASTAVAK PRIČE
2016. - 2020. GODINE USPJEHA I NOVIH IDEJA
2009. u klub nam dolazi legendarni atletičar i nositelj Hrvatskog rekorda u maratonu i polumaratonu Drago Paripović. Premda je proteklih godina trčao za Pakračku poljanu otprilike je kao i onaj japanski vojnik kojeg su našli na otoku Guamu 27 godina iza rata. Tako je on jedini trčao za Poljanu osam godina nakon što je klub prestao postojati.
Te 2009. osim naših dugoprugaša koji su nastavili uspješnu tradiciju, dva mlada atletičara iskazala su se i na stazi. Davor Topalović s 4:12:11 na 1500 i 9:23 na 3000m te Martin Sekušak 4:17:56 na 1500 i 9:30 na 3000m bili su jedni od najuspješnijih hrvatskih atletičara srednjeprugaša.
Drago Paripović s polumaratonom 1:10:30, Siniša Kovač 1:16:08, Robert Španić 1:18:48, Kemal Hasanbegović 1:19:25, Igor Valenteković 1:19:41 te maratonci Brec 2:52, Valenteković 2:53, Klobučarić 3:00, Petar Krišto 3:03 i dalje su bili garancija uspjeha kluba. 2010. trči Zagrebački polumaraton u vremenu 1:10:27. Iste godine istaknuo se i Miroslav Kralj s maratonom 2:52:03.
Ženska ekipa u tom razdoblju više nije bila u dominaciji, ali naše malobrojne djevojke poput Branke Lozić, Ranke Šimić, Nikoline Škaron, Ivanke Krofl uspješno su branile boje kluba.
Idućih godina ponovo dolazi do male smjene generacija, neki su se oženili ili prešli u rekreativno trčanje, ali klub ponovo oživljava s novim snagama. Zanimljiva je 2012. godina kada smo se pripremali za Zagrebački maraton, ujedno ekipno i pojedinačno prvenstvo Hrvatske. Drago Paripović, kojeg nismo planirali za ekipu pošto je posljednjih 10-tak godina uglavnom trčao polumaratone, sam se priključio da pomogne ekipi, i to samo 10 dana prije maratona. Bio je to još jedan od povijesnih događaja kada je pobijedio na državnom prvenstvu s 2:36:47 i to u svojoj 53. godini života. Te godine samo su četiri maratonca u svijetu starija od 50 godina trčala brže od njega. Odlični su te godine bili i Hrvoje Kovač 2:55:33, Zoran Jozić 3:02:18, Darko Radić 3:15:06, Marko Sobota 3:23:59, Siniša Kovač 3:25:55, Nenad Lovrec 3:28:33, Tome Krajinović 3:30:06 - svi među 50 najuspješnijih te godine. U polumaratonu Drago Paripović 1:12:04, Hrvoje Kovač 1:18:00, Zoran Jozić 1:18:59, Tihomir Mrkojević 1:19:03, Zdravko Krišto 1:19:58 i drugi. Među djevojkama te godine najuspješnija je bila Mia Pamuković s polumaratonom 1:33:13 i Smiljana Tomaš s 1:34:53.
2013. godine na ekipnom prvenstvu Hrvatske u maratonu na Plitvicama osvajamo ekipno 2. mjesto. Te godine u Osijeku ekipno 4. mjesto u muškoj i 5. u ženskoj kategoriji u polumaratonu.
Bilježimo puno dobrih rezultata, a osim već spomenutih iz prijašnje godine spomenimo Zorana Jozića koji je popravio polumaraton na 1:17:19, a maraton na 2:58:47. Zoran je te godine završio kao prvi pojedinačno u Hrvatskom cestovnom kupu.
Odlične rezultate te godine zabilježili su u maratonu i Siniša Kovač 3:09 (Plitvice), Branko Cikojević 3:13 (Crikvenica), Nikica Vrabac 3:22 (Zagreb), Smiljana Tomaš 3:23, Ivanka Regvart 3:34.
Te godine na Plitvicama upoznajemo i Bojanu Bjeljac koja trči maraton 3:42. Uz našu pomoć na kraju godine u Ljubljani postiže 3:11:59 iako neslužbeno jer kao djevojku iz BiH koja nema državljanstvo ne boduje HAS.
2014. bilježimo s 4. mjestom ekipno u maratonu muški (Zagreb) i 5. u polumaratonu muški i žene (Rijeka). Pojedinačno Drago Paripović 2. na pojedinačnom prvenstvu u maratonu na Plitvicama, a 3. na pojedinačnom prvenstvu u polumaratonu 1:12:00 (Rijeka). Odlične rezultate u ovoj godini u polumaratonu kod žena postigla je Bojana Bjeljac s 1:24:12 (Rijeka) i Mia Pamuković 1:29:13 (Zagreb) te Hrvoje Kovač 1:14:55 (Rijeka), Zoran Bertek 1:18:30 (Rijeka).
U maratonu Drago Paripović 2:39:32 (Zagreb), Mladen Martinović 3:02:32 (Crikvenica), Zoran Jozić 3:11:10 (Crikvenica), Petar Krišto 3:14:60 (Plitvice).
2015. od važnijih rezultata spomenut ćemo 4. mjesto muški na ekipnom prvenstvu Hrvatske u maratonu u Zagrebu. Ekipu su činili Parip 2:41:06, Pero 2:56:05, Joske 2:58:11, Martinović 3:03:39 - 4. mjesto muški i 6. mjesto žene na ekipnom prvenstvu Hrvatske u polumaratonu u Osijeku. Ekipa muški: Parip 1:14:58, Joske 1:21:15 Martinović 1:22:22, a ekipa žene: Mia 1:30:54, Smiljana Tomaš 1:39:11, Ivanka Regvart 1:45:06
Pojedinčno Drago Paripović 2. na prvenstvu Hrvatske u maratonu 2:42:55 (Vir) u jednoj teškoj, brdovitoj i sparnoj utrci, svega minutu iza prvoplasiranog Radojčevića i to sada već u svojoj 56. godini.
Te godine Mladen Martinović nastupio je i na svom prvom Iron man triatlonu u Poljskoj, a Bojana Bjeljac završila sezonu s polumaratonom 1:19:36 u Zagrebu.
2016. godina koju smo završili s ukupno 6 medalja s državnih prvenstava - pa pobrojat ćemo ih po redu. Pojedinačno prvenstvo Hrvatske u polumaratonu u Dubrovniku obilježili smo s dvije brončane medalje odnosno osvojenim 3. mjestom Drage Paripovića u muškoj i 3. mjestom Lade Tadeschi Fiorio u ženskoj kategoriji. Posebno nas veseli Ladin uspjeh jer je u atletici tek koju godinu, a u klubu od prošle godine.
Kraj godine dočekali smo i sa zlatnom medaljom Bojane Bjeljac na pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u maratonu u Zagrebu 2:40:51. Na ekipnom prvenstvu Hrvatske u polumaratonu (Varaždin) naše djevojke osvajaju 3. mjesto (Bojana Bjeljac 1:17:59, Mia Pamuković 1:31:37, Lada Tedeschi Fiorio 1:37:57) a na ekipnom prvenstvu na 10 km 2. mjesto (Bojana Bjeljac, Vedrana Katanić, Ana Cvitanić).
U siječnju ove godine Bojana Bjeljac napokon je dobila hrvatsko državljanstvo za što smo se uspjeli izboriti na osnovu njenih prošlogodišnjih rezultata te je u sklopu Hrvatskog atletskog saveza postizala značajne rezultate. Vrijedno je spomenuti i njen nastup na Zürichškom maratonu u travnju gdje je s vremenom 2:48:17 zauzela 3. mjesto. Ovo je istrčala po izrazito hladnom vremenu popraćenom ledenom kišom i vjerojatno je to bio razlog za 3 minute koliko joj je nedostajalo za olimpijsku normu. Pobjednica maratona te je godine došla svega 2 minute ispred Bojane. Na kraju godine na žalost Bojana prelazi u Dinamo.
2017. otvaramo 4. mjestom na ekipnom prvenstvu Hrvatske u polumaratonu u Gorici u muškoj kategoriji Maletić (1:14:14), Paripović (1:14:22), Jozić (1:20:03) i Martinović (1:20:28) te 8. u ženskoj Mia Pamuković (1:33:21), Lada Tedeschi (1:36:20), Vedrana Katanić (2:03:30). Godinu završavamo s puno trka, bez novih rekorda, osim Maletića i prvim mjestom ukupno u ligi.
2018. prvi puta organiziramo jednu humanitarnu utrku. Na zamisao trkačice Draženke Pavlek čiji je nećak Mladen nakon prometne nesreće u budnoj komi već 20 godina, odlučili smo pomoći i prikupiti sredstva kako bi se Mladenu omogućila kupnja komunikatora i vertikalnih kolica. Akcija je provedena na Međunarodni dan sportski novinara 2.7. uz potporu predsjednika Društva sportskih novinara Jure Horvata. Mnoge osobe iz javnog života dali su svoj doprinos kroz medije pozivajući trkače na ovaj događaj: Boris Jokić, Željko Mavrović, Lada Tedeschi i dr. Na utrci je nastupilo oko 600 trkača, a prikupljeno je oko 65 000 kn te predano Mladenovoj obitelji. Sredstva su potom i namjenski utrošena.
Od drugih značajnijih sportskih rezultata istaknimo Ivana Maletića koji je završio Zagrebački polumaraton s drugim mjestom ukupno u vremenu 1:12:53.
2019. iako bez nekih posebno visokih rezultata završavamo zadovoljeni činjenicom da je palo mnogo osobnih rekorda i težnjom pomlađivanja naše ekipe. Djevojke su ostvarile tri odlična rezultata u polumaratonu: Mia Pamuković 1:29:28 (Starek), Sanja Grgić 1:31:58 (proljetni), Ines Mahovlić 1:32:05 (Ljubljana). Ines je istrčala i svoj prvi maraton u Zagrebu za 3:19:29. Veseli nas i Dunjin povratak. Nakon više od 15 godina pauze koje je posvetila svojoj brojnoj obitelji koju je stekla sa Zdravkom, također našim vrhunskim trkačem, ponovo se posvetila trčanju i završila godinu s,a polumaratonom 1:40 i maratonom 4:23:56. Kod muških najuspješniji Paripović 1:15:22 (Gorica), Antonio Đurčević 1:18:41 (Zagreb). Posebno nas veseli puno oborenih rekorda koje su ovoj godini postigli Ines i Antonio.
I ove godine smo nastavili i po drugi puta na dan sportskih novinara organizirali humanitarnu utrku. Ovaj puta za Centar za autizam. Posebno nas je radovalo druženje s polaznicima centra čiji jedan dio je i sam sudjelovao na utrci. I ove godine su naši promotori, Boris, Jura, Lada, ali i Budimir Šobot, svjetski prvak u ronjenju na dah, čije je dijete također polaznik centra, dali svoj doprinos u medijima i promovirali naš događaj. Prikupljeno je 44 000 kn.
